Neslaganje sa roditeljima nije ništa novo i svako je bio u situacijama kad je imao konflikt sa njima. Međutim, šta kada su roditelji "teški", kako mi to umemo da kažemo, ili kada su roditelji narcisi?

Kako sa njima i da li možemo da zalečimo rane koje imamo jer nisu odgovorili na naše potrebe kada smo bili deca, pričamo sa psihoterapeutkinjom Ivom Branković.

Često čujemo da neki kažu da su im roditelji "teški" ili da su nečiji roditelji "teški", šta pod tim ljudi sve podrazumevaju? Jer kad si mali, ti i ne znaš da su ti roditelji "teški", to shvatiš tek kasnije.

Šta je sve razlog da se roditelji ponašaju tako da budu svojoj deci "teški"?

Koji su to problemi najčešći u lošim odnosima između roditelja i dece koji se obrađuju na psihoterapiji?

Kako narcisizam roditelja povređuje njihovu decu? Mogu li da pobegnu od negativnog uticaja svog narcisoidnog roditelja? Kakve posledice i probleme imaju ljudi koji nisu imali "teške" ili "narcise" roditelje i da li je moguće kasnije u životu te neke "rane" zaceliti?

Kako bi trebalo postupati sa takvim roditeljima? I da li smo dužni da ih trpimo jer su nam roditelji? Da li treba ostati u kontaktu i kako ih isključiti? Kako sa teškim roditeljima kada ostare? Da li možemo da ih "popravimo"?